Majčino mlijeko

,,Otišla sam od kuće da ne bih morala hraniti svoje dijete. Moje je mlijeko bilo gorko, puno neizvjesnosti, mlijeko uništenja. Spasila sam svoje dijete od toga.''

Tim riječima neimenovana majka, jedna od dviju protagonistica romana, pojašnjava zašto nije dojila svoju kćer. Poimajući mlijeko ne samo kao hranu i poveznicu između majke i djeteta, nego i kao medij za prenošenje povijesti, ideološke zadojenosti i osjećaja, odlučuje zaštititi svoju kćer od svega lošega što joj je priuštio čelični sovjetski režim u Latviji. Majka je liječnica specijalizirana u ginekologiji, nadarena i radišna, međutim, uslijed sovjetske opresije, ne može ni raditi ni živjeti slobodno. Premda je ateistkinja, sve je više privlači misticizam religije, a zbog života u prognanstvu i nemogućnosti da se ostvari onako kako bi željela, polako tone u sve dublju depresiju. Jedino je njezina kći drži na životu i sprječava da ne zakorači preko ruba, no kada i ona osvijesti u kakvom duhovnom kavezu žive, teret joj postaje pretežak… Hoće li majka i kći dočekati toliko željenu slobodu?

Majčino mlijeko dirljiv je roman koji oštro progovara o latvijskoj povijesti i utjecaju strogoga sistema na pojedinca, o čežnji za slobodom i samoostvarenjem. U djelu se smjenjuju glasovi bezimenih žena dviju generacija, kroz čije iskaze saznajemo o neobičnom odnosu majke i kćeri koje čitavog života održavaju jedna drugu, dok se istodobno grade kao individue i pokušavaju pronaći svoje mjesto unutar okrutnog sistema. Obje obrazovane, gladne znanja i vođene znatiželjom teško opstaju u tako krutim okvirima. Duboko intelektualan, povijesno važan i tematski zanimljiv, ovaj je roman ne bez razloga latvijski bestseler preveden na brojne jezike.

„Službenu povijest pišu pobjednici. A stvarnu – događaji koji su pohranjeni u pamćenju latvijskih obitelji, ono što su osjećali i preživjeli. Nora Ikstena to potvrđuje bolno, direktno i pogađa ravno u srce."
(Valērijs Belokoņs)

„Sudbina triju generacija žena – kćeri, majke i majčine majke — isprepliće se poput čvrsto ispletene pletenice. Toliko čvrsto da boli korijen kose. Formira se čarobno žensko trojstvo. Život i smrt. Njihova istovremena grubost i nježnost poniru duboko u realistične detalje i pjesničke simbole. Ljubav i mržnja. Njihov visoki napon. Prava je sreća čitati djelo u kojem su ti sjajni koncepti umjetnički obrađeni, jer to se rijetko događa."
(Māra Zālīte)

„Ovo je djelo čvor koji je Nora Ikstena pokušala razvezati i ranije – u svom romanu Dzīves svinēšana prije sedamnaest godina, u priči Klusā daba ar nāvi i drugima. Fascinantno istraživanje nastanka čovjeka s preciznom i prekrasno prikazanom pozadinom — Latvijom u SSSR-u od 1960-ih do 1980-ih."
(Osvald Zebris)

Roman je s latvijskog prevela Santa Domijan Zviedre.