Lom

U ožujku 1945. maleni Yoshie Watanabe preživio je pad atomske bombe u Hiroshimi. Čitatelj ga upoznaje u smiraju života, u trenutku kada se sprema donijeti prijelomnu odluku, ali sve što znamo o njegovoj prošlosti dolazi iz usta žena koje je volio i koje su voljele njega. Prolazimo tako Parizom, New Yorkom, Buenos Airesom i Madridom, nošeni koliko subjektivnim, toliko i istinitim iskazima, te sklapamo razlomljene dijelove Watanabeova života, ali i društveno-političkih previranja 20. stoljeća. Ono što će ti povezani fragmenti stvoriti jedna je od najljepše napisanih posveta ljudskom pamćenju, zaboravu i kolektivnoj krivnji, u čijim temeljima leži iskonska ljubav prema životu.

Lom je maestralan povratak Andrésa Neumana koji se Putnikom stoljeća etablirao kao jedan od najvažnijih latinskoameričkih pisaca današnjice. Ovaj je roman prije svega posveta ljepoti slomljenih stvari, onih kroz čije pukotine prolazi život, ljubav, povijest, priroda i duh; i onih čije savršenstvo proizlazi upravo iz nesklada. Riječ je o neosporivom savršenstvu koje pronalazimo u svemu bitnome što čini život i o pukotinama koje su nasljedstvo 20. stoljeća, svih bezglavih pokolja, nasilja i ruševina, čije su posljedice duboko utkane u naše kolektivno pamćenje. Neumanov gospodin Watanabe stoji pred nama kao mesija čitavog jednog svijeta, onog koji čuči u nama samima.

,,Andrés Neuman stvorio je u ovom romanu fascinantan lik čijim venama kola cijela životna filozofija. Početak knjige, kao i putovanje na koje odlučuje krenuti, neke su od najboljih stranica koje sam u životu pročitao. Do čitatelja svom silinom dopiru bore i tragovi lomova na licu i u duši starca kojeg će na kraju biti nemoguće zaboraviti.”
(José María Pozuelo Yvancos, Abc Cultural)

,,Mnogo je romana u ovome romanu. Opažanja o životu toliko su točna da bude strah, kao što su istiniti i osjećaji i razmišljanja četiriju žena. Istodobno u knjizi na trenutke ima sjajnog smisla za humor. Nevjerojatna je ekološka svijest u ovome romanu, koja se kroza nj provlači poput kostura i kulminira u prekrasnom finalu. Ambiciozan roman u najboljem smislu te riječi.”
(Marta Sanz)

,,Lijepa nas metafora poput poveznice približava nezaboravnom protagonistu. Tu je, samo se po sebi razumije, i priznanje za sjajno postavljenu strukturu romana. U njemu ima i duhovitih dijelova, ponajprije zahvaljujući ženama njegova života, razmišljanjima o načinu proživljavanja ljubavi s protokom godina. Ali i nježnosti, haiku poezije i zen poslovica te mnogo zlatne prašine. Sve to naći ćemo u ovoj knjizi koja ponovno pokazuje da je riječ o romanopiscu s vrlo jakom sposobnosti zavođenja.”
(Sagrario Fernández-Prieto, La Razón)

,,Ovaj tekst čini okrutno potresnim to što je izgrađen od svih trenutaka u kojima se gospodin Watanabe pokušava iznova izgraditi kao da je on sam razbijena keramička posuda. Posebno se ističu početak i kraj knjige koji su, u svojoj nijemoj jednostavnosti, savršeni.”
(Ricardo Baixeras, El Periódico)

Sa španjolskog prevela Duška Gerić Koren.