Levijatan

prvi puta objavljenog još prije petnaest godina, fascinira ponajprije snažnom proročkom dimenzijom. Jer sasvim je sigurno da u novijoj američkoj književnosti ne postoji roman koji bi bolje opisao mehanizme američke politike, koja neumitno na sebe privlači sjeme terorizma. Glavni Austerov romaneskni lik je Benjamin Sachs koji knjige zamjenjuje eksplozivom. Auster, naravno, svog junaka ne zamišlja kao avionskog bombaša (to je 1994. napravio Tom Clancy u romanu Izvršene naredbe!)

Posve neslučajno, druga romaneskna linija bavi se seksom koji postaje jedina stvarna dominanta američkog društva. Bilo kakav pokušaj da muškarac i žena žive zajedno je nemoguć, pogotovo unutar obitelji, koja unatoč svemu, institucionalno izumire, što je samo simptom svijeta kojim vlada opća ispraznost i izgubljenost, a čiji se likovi upuštaju u ljubavi unaprijed osuđene na propast, kao i u mnoštvo promiskuitetnih veza u potrazi za kratkoročnim bijegom od užasa koji ih okružuje.

Kao i u svojim drugim romanima, u Levijatanu je Paul Auster ponovno ispremiješao fikciju i fakciju, stvarne događaje je umotao u celofan izmaštanih života, a realne likove doveo u situaciju da oblikuju sudbine izmišljenih ljudi. Još spretnije koristi tragove stvarnosti kako bi ispričao jednu priču koja je do 11. rujna mnogima izgledala sasvim nevjerojatna. Auster je svoj Levijatan umotao u celofan klasične kriminalističke priče, no ovaj je roman ponajprije velika metafora o čudovišnom, tragičnom društvu koje neumitno propada.