Kraj priče

Radnja romana Kraj priče naizgled je jednostavna: jedna žena sjeća se ljubavne veze s muškarcem koji ju je ostavio i pokušava pišući o tome samoj sebi objasniti što se točno dogodilo. Ali jednostavnost je privid. Dok se gotovo opsesivno usredotočuje na naoko nevažne pojedinosti, od broja svađa i telefonskih poziva do sitničavih natpisa na kutijama s rukopisom, pripovjedačica s jednako mikroskopskom preciznošću secira i pouzdanost vlastita sjećanja i sam čin pisanja, dovodeći ih u zamršeni međuodnos gdje se zamućuju granice između zbilje i fikcije da bi naposljetku postalo upitnim što je zapravo istina.

„Ovaj zadivljujuće rafiniran i nimalo sentimentalan prvi roman govori o strasti, žaljenju i sjećanju; o psihologiji one točke u kojoj se presijecaju gubitak i uspomene."
(Details)

„Kraj priče upoznaje čitatelja i s pričom samom i s mukotrpnim radom koji je uložen u pisanje priče, tako da je to ne samo sjajna knjiga nego i potpuno izvanserijsko i vrlo moderno postignuće."
(New York Observer)

„Lydia Davis istražuje što se događa kada bol zbog odsutnosti drugoga osjećamo u svakom dijeliću tijela."
(Télérama)

Lydia Davis (1947.) američka je spisateljica kratkih priča, romana, eseja i zapažena prevoditeljica s francuskoga i drugih jezika. Do danas je objavila šest zbirki priča i roman Kraj priče. Prevela je mnoge francuske klasike, poput Prousta, Flauberta, Blanchota, Foucaulta. Jedna je od tek troje živućih autora koji su se pojavili u prestižnim izdanjima The Best American Short Stories i The Best American Poetry. Godine 2003. primila je iznimno cijenjenu stipendiju MacArthur, 2005. izabrana je za člana Američke akademije znanosti i umjetnosti, a 2013. dobitnica je Međunarodne nagrade Man Booker, i to za prozu koju obilježavaju „kratkoća i preciznost poezije". Predaje kreativno pisanje na Sveučilištu u Albanyju, New York.

Prevela Maja Šoljan.