Kradljivac umjetnina

Recept je jednostavan: Treba 'samo' spojiti umjetnost, povijest i dobru krimi priču te naći dobrog pisca koji će to sve umješno umiješati! A još je jednostavnija varijanta za izdavača ako nađe talentiranog pisca koji je studirao umjetnost i proučavao kriminal u umjetnosti, kao što je ovdje slučaj: naime, Noah Charney je povjesničar umjetnosti i utemeljitelj Društva za istraživanje zločina povezanih s umjetnošću. S tako visokokvalificiranim maherom naslov Kradljivac umjetnina gotovo se nezaobilazno nameće, pa je još preostalo dogovoriti atraktivne umjetnike čije će slike 'virtualno' dobiti nove vlasnike. Charney je za svoj roman-prvijenac odabrao zanimljivo društvo: uvijek atraktivnog Caravaggia i radikalnog ali vrlo utjecajnog Maljeviča – posebno je zanimljivo kad se uz original pojave i kopije Maljevičeve slike Bijelo na bijelom! – u kombinaciji s tri rafinirana lopova i tri živopisna inspektora...

Autor je i sveučilišni predavač pa je svoje poznavanje slikarstava vješto upleo u priču i tu svakako skrećemo pozornost čitatelju na izvrsne opise Caravaggiova djela te umjetničkih evergreena, kao što Ambasadori Hansa Holbeina mlađeg, Arnolfinievi Jana van Eycka, Bar u Folies-Bergresu Édouarda Maneta ili bakrorezi Albrechta Dürera, a  u knjizi se još spominju i Pollock, Rafael, Duchamp, Mondrian, Whistler, Picasso, Modigliani, Piranesi, Munch... rekli bismo: enciklopedija umjetnosti u malom. Valja tome pridodati i autorovo fascinantno predavanje o najpoznatijim krađama umjetnina, a posebno o neriješenoj spektakularnoj krađi Vermeera, Maneta, Rembrandta i Degasa iz bostonskog Muzeja Isabelle Stewart Gardner, 1990. godine.

Sve u svemu, pred nama je: sofisticirani, artistički, pa i edukativni, s primjetnom dozom humora pisan, krimić o galeristima, konzervatorima, slikarima, dražbovateljima, kolekcionarima, antikvarima, umjetnicima i naravno kriminalcima, koji su ipak malo profinjenijeg ukusa (motiv je krađa/posjedovanje ne samo nečega iznimno skupog, nego i neupitno lijepog i vrijednog) i stila od kolega iz šire branše, pa vam tako možemo otkriti da iako se knjiga čita bez daha, u njoj nema mrtvih, pa čak ni korištenja vatrenog ili hladnog oružja!

Na kraju spomenimo još i zanimljivost koja bi, s obzirom na trenutni interes medija, mogla potaknuti prodaju knjige: Charney se prigodom posjeta Sloveniji prisnije upoznao s jednom studenticom 'prelijepih očiju', s kojom se ubrzo i oženio, te jednu od sporednih junakinja našega krimića nazvao imenom svoje žene – Urška!

Preveo: Vladimir Gerić