Koji film sad vrtiš u glavi

Isprepliću se dvije priče, zagrebačka i bosanska. Dosljedno je građen od početka kao groteska: od prve scene na sprovodu i posla glavnog lika Roze Herceg, do nečega što bi se moglo nazvati nježna groteska, a obuhvaća roman o životu Ivana Buce Andrića, jednog vrlo mršavog Bosanca, i njegovu tragičnu, smiješnu i nježnu ljubavnu priču. Duhovit, s dobrim dijalozima, vrlo osmišljen, ovaj je roman užitak za čitanje.
(Zoran Ferić)

Priznaj da je super ideja – reći će negdje pri samom kraju romana Stjepan Filipović iznenađenoj Rozi. Roman Koji film sad vrtiš u glavi, duhovit je i žalostan, lepršav i mramoran, sladak kao lubenica u kolovozu i gorak kao kava bez šećera. Može se čitati i s ozbiljnim kritičarskim dioptrijama i s ružičastim naočalama čitatelja koji se žele samo ugodno zabaviti. Velike teme i ozbiljne indicije o filmu i umjetnosti njegova autorica unosi lakoćom. Ona je pažljivo odgledala i zbiljske ljude o kakvima u tekstu pripovijeda, ona je, a što je možda i najvažnije, uspjela priču u svoj njenoj jednostavnosti učiniti strukturalno zanimljivom i sadržajno neočekivanom. Super ideja, ponavljam kao urednica i već čujem čitatelje kako se međusobno zavode Stjepanovom rečenicom – Priznaj da je super…
(Julijana Matanović)