Kaos

Iz svega što piše i kako piše bjelodano je da Milko Valent sebe percipira ne kao teoretičara nego kao eksperimentatora. Svoje dramske tekstove on uokviruje iznimno potankim, maštovitim i kompetentnim, a istodobno i otvorenim uputama za moguća uprizorenja bilo Kaosa kao cjeline bilo pojedinih njegovih dijelova. Iz svega izbija njegova potreba za dubokom prisnosti prema tvari kazališta, prema živom kazalištu, ali unatoč tomu sve njegove vizije, svekoliko njegovo nagovaranje kazališta na to da se napokon baci u žestoki ljubavno-ljudožderski odnos s njegovim tekstovima, da njegovim riječima podari živa, gipka, zadihana i znojna ljudska tijela, oblike, glasove, zvukove i boje, sve to zasad ostaje u području čiste teorije jer u našem kazalištu već godinama nema ni eksperimentatora ni bilo kakva razumijevanja – o hrabrosti, znatiželji i pripravnosti na rizik izazivanja javnog skandala da i ne govorim za – valentovski shvaćen – eksperiment. (Boris Senker)

Dramska trilogija:
Kaos 1: Nema više apokalipse
Kaos 2: Mala klaonica nježnosti
Kaos 3: Sarajevo blues