Kad su padali zidovi

Konac je 1980-ih, vrijeme kada Zagreb izranja iz sna, klubovi su prepuni, a noć se čini još itekako mlada. Dok velikani svjetske glazbe dolaze održati koncerte i demokracija kuca na vrata, budućnost se, barem većini, čini sretna i dobra. Istovremeno se osjećaju i promjene u zraku, koji se čak kao čisti prodaje u konzervama. Crni, glavni junak romana Kad su padali zidovi, mladi je nadobudan dečko koji voli filozofiju i rock 'n' roll, odrasta u pomalo nesređenim obiteljskim odnosima u centru grada i asfalt je njegov drugi dom. On i njegovi prijatelji na kraju srednjoškolskog obrazovanja razmišljaju o djevojkama i o tome kako će promijeniti svijet.

Kad su padali zidovi autentičan je roman o odrastanja u Zagrebu krajem osamdesetih u kojem Kristijan Vujičić plastično i živo, s puno humora, opisuje dogodovštine gomile mladića i djevojaka u prijelomnim godinama njihovih života. Od euforije do straha, od neobuzdanih partijanja do zračnih uzbuna, od prijateljstava do mržnje, od ljubavi do bijega, od internacionalizma do nacionalizma, od komunizma do višestranačja – sve to sabijeno je u ovom romanu brzoga ritma.

Kad su padali zidovi kronika je odrastanja na gradskim ulicama u kojoj se ne štedi nikoga, ni djecu ni roditelje, jer svi moraju odrasti i promijeniti se da bi opstali u novom novom vremenu.