Godina je 1327. Bogati talijanski samostan pod sumnjom je da skriva heretike u svojim redovima, a situaciju dolazi istražiti fra Vilim od Baskervillea u pratnji svog vjernog, mladog učenika Adsona iz Melka. Njegov delikatni zadatak naglo zasjeni serija bizarnih smrti, a fra Vilim postaje detektiv koji prikuplja dokaze, odgonetava tajne simbole i šifrirane rukopise i uranja duboko u jezoviti labirint gdje se nesvakidašnje stvari događaju pod okriljem noći.
Kakvog sam uzornog čitatelja želio dok sam pisao? Partnera, naravno, koji bi ostao sa mnom u igri. Htio sam postati posve srednjovjekovan i živjeti u srednjem vijeku, kao da je to moje vrijeme (i obrnuto). Ali istodobno sam htio, svim svojim snagama, stvoriti lik čitatelja koji bi, kad prođe inicijaciju, postao mojim plijenom ili plijenom teksta, koji bi vjerovao kako ne želi ništa osim onoga što mu tekst nudi... A budući da sam htio da se ugodnom smatra jedina stvar od koje zadrhtimo, to jest metafizički trnci, nije mi preostalo ništa drugo nego odabrati (među obrascima zapleta) onaj najmetafizičkiji i najfilozofskiji, kriminalistički roman. Umberto Eco, 1983.
