Faust

Nacrt, naime, njegova najslavnijeg djela, prvi nabacaj i ostvaraj, njegovo daljnje misaono i tehničko razvijanje, pa mnogovrsne nadopune, potom velebna nadogradnja II. dijela i napokon grozničavo predsmrtno približavanje dovršenu djelu — a tek finis coronat opus — bili su stvaralačkom poputbinom jednog zagonetnog, tek naizgled jasnog života, za koji je malo reći da ga je živio najveći klasik njemačkog jezika i europskog duha. Iskustva predmetnog sloja spjeva, njegova ontologija, spoznajna podloga, njegova etika, estetika, posebice pohrana raznovrsnih pjesničkih (stihovnih) ostvaraja u užem smislu, jamačno su obilježavale pojedine postaje Goetheova životnog tijeka, ali im dinamiku smjenjivanja nije ni približno moguće omeđiti kakvom duhovnopovijesnom shemom. Posebice ne onom koja se drži pozitivistički provjerene relacije: povijesna zbilja — pojedinačni i društveni opstanak, pa odatle takav točno prepoznatljiv izgled djela. Jednostavnije rečeno, povijesne zgode i epohalni potresi s jedne i Goetheove životne zgode s druge strane nisu jednoznačno određivale nastanak i organski rast velebnog djela....