Finci su s jedne strane skloni depresiji, povlačenju u sebe i u svoj svijet, a s druge su strane vrlo nepopustljivi u svemu što započnu i spremni na suradnju čim primijete zajedničkog protivnika. Tako glavni junaci, pukovnik Kemppainen i direktor Re-llonen, odluče okupiti skupinu samoubojica i zajedničkim snagama okončati živote. Finci su zaljubljenici u prirodu, pa ih ljetna vožnja Finskom i Europom raspoloži i vrati im želju za životom. Roman se, dakle, bavi ozbiljnom, 'velikom' temom kao i mnoga druga djela ovog pisca, a lakoća pisanja i apsurdni humor imaju gotovo terapeutski učinak. Putovanje Finskom, sjevernom Norveškom, Njemačkom, Elzasom i Švicarskom sve do Portugala omogućuje brzu izmjenu pozadine i epizoda kako bi se junaci ove pripovijesti prikazali uvijek u novim i apsurdnim situacijama. Baš po ovom ironičnom apsurdnom humoru i izvjesnoj melankoliji koja prožima likove mnogi su strani kritičari prepoznali
Paasilinnino duhovno srodstvo s filmovima jednog drugog Finca -
Akija Kaurismakija.
