Dan kada su centarfori promašivali

Dan kada su centarfori promašivali u stvari je dnevnik jednog urbanog odrastanja, isprepletenih sudbina mladih ljudi, negdje na pragu adolescencije, u vrijeme koje za smireno, neko navodno normalno odrastanje nije baš najpovoljnije. Ili nije bilo takvo za junake Radumilovih priča. Uz poneko skretanje u čistu fikcionalnost, pomalo tarantinovskog ili carpenterovskog tipa, priče sabrane u ovoj zbirci isprepliću svoje likove i gade strukturu koja miriše na epizodni roman. Posljednja priča u zbirci na neki način zaokružuje, kao neki post scriptum, naknadni uvid i promišljanje, na vrlo emotivan način, živote bivših tinejdžera i adolescenata na pragu ozbiljnih životnih odluka.

Zagrebačka u potpunosti, i svojom tematikom i svojim jezikom, ova će zbirka mnogima biti prisjećanje na dane odrastanja malih ljudi u velikom gradu, koji ne mora nužno biti Zagreb. Stoga je ona određena više generacijski nego lokalno i čitav će se jedna generacija koja je odrastala u devedesetima u njima lako prepoznati.

Radumilo piše sugestivno, iz sebe, bez pretenzija k objektivnosti i dociranju, ilustrirajući izvrsno svojim izrazom svjetonazor i pravila društvene skupine koja se kroz njegove priče provlači. Kvartovska ekipa uvijek je i svojevrsno pleme, s vlastitim kodeksom ponašanja, vlastitim obredima i etikom. Može nam ona bit i strana kao osobama, ali kao čitatelja, svakako će nam pružiti mnogo užitaka i materijala za razmišljanje.