Čista opačina

Kada bi sada na primjer netko nepoželjno ušao u stan, pa pretpostavljao što sam kanio pisati, ne bih bio u stanju pobiti nikakve tvrdnje. Propustio sam nešto staviti na tu bjelinu, uskrativši tako povod najgadnijim sumnjičenjima. Upravo jer ništa ne radim, činim sebe sumnjivim. Sjede tako oni za prislušnim uređajima i ne čuju ništa. Kako to, misle, da on ne tipka svoje pogibeljne satire i ne smije se s vremena na vrijeme iz tašte radosti kakvoj uspjeloj neugodnosti, ne proklinjući tu i tamo državu, koju smo mi vični braniti od učinaka takvih kletvi?