Cafe Oxygen

Sve je bilo autentično. Umivaonik, WC-školjka, kada, sapun Iz hotela kojem sam zaboravio ime. Čak i bide. Mada nije bilo vodokotlića, voda je jenostavno došla nlotkud i sprala onaj dio mene koji će ostati na satelitu Velike Mase zvanom Kompleks.
Oprao sam i osušio ruke na Siemens sušilu.
Moj prijatelj i budući vodič, Likon, čekao me vani dok sam se pozdravljao s Balotom. Izašao sam kroz saloonska vrata ovješena o Šarke.
Opet me iznenadio nesrazmjer veličine saloona-cafea izvana i iznutra. Iznutra je, činilo mi se, kafić bio čak desetak puta veći nego izvana. Ne zamjeram vam ako vam to baš nije najjasnije. Ako vas tješi, a vjerojatno i ne, ne shvaćam to ni ja. Mogu vam reći da prostomo-vremenski zakoni nisu isti tamo i kod nas, ali od toga ni meni ne biva jasnije to da je nešto veće iznutra nego izvana.
Zateće me i manjak kisika i gravitacije, ali samo nakratko. Ne može se netko puno začuditi istoj stvari dva puta u istom danu.