Bizarne pripovijesti

Mumija Oxi ukrašena draguljima, škotski medikus poljskoga kralja, Zelena Djeca koja se hrane mjesečinom, udovac kojem sve čarape imaju šav na krivome mjestu, maser trostoljetnog Monodikosa i djevojčica klon svete Klare samo su neki od likova fantastično napisanih Bizarnih pripovijesti poljske nobelovke Olge Tokarczuk. Bez obzira na to događaju li se priče u samotnim umirovljeničkim stanovima, na alpskim planinskim stazama ili na međi drugog svijeta, u budističkom samostanu ili poljskim močvarama, očaravaju nas svojom nevjerojatnom maštovitošću i istančanim humorom. Čitatelj ne može biti siguran kamo će ga svaka pojedina od deset priča ove zbirke odvesti – ali taj izlazak iz zone očekivanoga zapravo je putokaz prema spoznaji da svijet postaje sve neshvatljiviji. Svojim Bizarnim pripovijestima Olga Tokarczuk ustvari se pita: je li bizarnost svojstvo svijeta ili se možda nalazi samo u oku čitatelja?

“Priče Olge Tokarczuk oslikavaju viziju budućnosti koja briše podjele na to što je ljudsko, a što je neljudsko. Ili otkrivaju čudnovatost običnoga života.”
(Polityka)

“Humor, zamišljenost nad svijetom, raznoliki ugođaji, sklonost suglasju s prirodom – Olga Tokarczuk kao da i nehotice piše minijature od kojih bi svaka mogla postati zametkom veće forme, neke čak i filmova. Poznajući činjenice – ostanimo vjerni književnosti. Bizarne pripovijesti njezina su istinska radost.”
(Kurier Poranny)

“Bizarne pripovijesti pokušaj su dokazivanja toga kako stvarnost prerasta naše spoznajne sposobnosti u vremenu u kojemu svijet prolazi kroz transformaciju. Olga Tokarczuk je spisateljica za koju je i gomila najrafiniranijih epiteta premalo.”
(Małgorzata Kilijanek)

“Promišljena zbirka koja se sadržajem i formom nadovezuje na devetnaestostoljetne fantastične priče po kojima je postao glasovit div svjetske književnosti Edgar Allan Poe. Tokarczuk vrlo umješno i vrlo svjesno tka nit veza između svojih suvremenih tekstova i spomenute klasike.”
(Pawel Cybulski)