Autobiografija

Tijekom poslijepodneva, kad bi me sve te radnje iscrpile, zadrijemao bih. Ona se vraćala kući u devetnaest i trideset, bila bi preumorna za razgovor. Nakon petnaestak minuta šutnje, pitala bi me jesam li gladan, a ja bih joj odgovorio da želim otići u restoran.
Uništavao sam je izlascima, ona ih nije mogla podmiriti svojom plaćom. Posuđivala je novac od poslodavca, od banke i od roditelja. Govorio sam joj da je zgodna, tumačio joj da voditi ljubav za novac, kada ga doista trebamo, ne znači prostituiranje. Bila je u tako kritičnom stanju da se naposljetku složila sa mnom i upitala me Što treba učiniti. Savjetovao sam joj da svoje usluge ponudi klijentima u dućanu. Mogla ih je primati ovdje, ja bih za to vrijeme prošetao.
Više je osoba prošlo kroz našu postelju. Budući da je ona ipak držala do higijene, ovo općenje nisam smatrao odvratnim. Svaki put kad bi obavila posao, plakala je.