Zapisi iz mrtvog doma

Zato njihov naslov ne podsjeća samo na Dostojevskog, nego i na činjenicu da preživjeli piše o tinejdžerskim godinama i stremljenjima praktično nepostojećih staraca. Ovo jesu narativne i stvarnosne pjesme, no važnije je da daju život suvremenim fantomima, avetima historije, politike i naposljetku – krvoprolića. I to ne onog 40-ih godina, o kojima je zapravo riječ, već onog 90-ih prošlog stoljeća. Jer, mladost je mladost – uvjerljivo pokazuje pjesnik.

Od naslova pojedinih pjesama (Dijalektika, Karakteristika, Orfej u Koreji, Verovanja) do pojedinosti i osoba u njima (42. Paralela, Moša Marjanović, Tyrone Power), Ćosić naglašava njihovo 'sada i ovdje'. Da je pripovjedač Uloge moje porodice u svetskoj revoluciji mogao i znao pjevati, napisao bi baš Zapise iz mrtvog doma. Zato se ova zbirka veže za vrhunce Ćosićeve poetike, a to što je prekoračila iz prozne rečenice u stih nije joj oduzelo ništa od čitkosti, šarmantnosti i zavodljivosti.