Stokuća

Zbirka Stokuća Dunje Bahtijarević sastoji se od pedesetak pjesama podijeljenih u pet ciklusa, čiji naslovi, Kuća, Gošća, Podstanari, Trebalo se obuzdavati i Oproštaj, jasno ocrtavaju tematsku okosnicu i dramaturgiju zbirke.

Bezkuća povijesne zbiljnosti učinile su da pjesnikinja promijeni kuću ili zaglavi, kako vam drago, u stokući, u stokućama, tražeći jednu, svoju. Tu kuću ne valja shvatiti samo materijalno, jer obitelj je kuća, čovjek je kuća, drugi čovjek može biti kuća. Pa kako se nešto od toga prinudno ili voljno i rastočilo, u ovoj zbirci doznat ćemo nešto o tome, o rodnoj kući (koje više nema), o obitelji (koje kao da nema), o drugim ljudima (koji prolaze), o njoj samoj (koja traga), vjerojatno i o sebi i nama.

Ovo je zbirka poezije koja je upućena u nomadizam i migracije koje biće otvaraju i senzibiliziraju, u slobodu o(p)stanka. Lirski-refleksivna, često mikronarativna, autoričina je kuća bítka, često britka, nikad plitka, ni ogorčena.