Rosa

Knjiga Ivana Sokača Rosa, prva knjiga tog proznog pisca i pjesnika napisana na hrvatskom jeziku, napisana je u formi pjesama u prozi; riječ je o kratkim lirskim prozama, hibridnom obliku koji u sebi objedinjuje osobine poezije i proze. Kako u pogovoru bilježi urednik knjige Zvonko Sarić, pjesma u prozi jest pjesma, a njezina se poetičnost ili liričnost, kao i u ovoj knjizi Sokača, prepoznaje kao neuobičajena prisutnost lirske tematike i ritma, slikovlja i figura u proznom obliku. 

Sokačeve pjesme u prozi tematski su čvrsto užlijebljene u smjeru lirske obrade životno važnih iskustava čovjeka današnjice. Tako on u svom pjesničkom pismu piše o ljudskim tragovima i djelima, srdžbi, strahovima, strepnjama, zebnjama, tugama, neminovnostima, strahovima, mržnji, te o ljubavi, vjeri, nadama i mogućnosti izbora i putova, iako se pred nama često javljaju labirinti.

''Čitajući Sokačevo pjesničko pismo Rosa susrećemo se s ponovno odsanjanim snovima i jutrima koja slijede, demonima koji se hrane sjećanjima i sjenama koje izazivaju jezu, 'sjenama nemirnih, izgubljenih duša‘, surovima i besramnima koji igraju svoje role, poslušnicima i s hrđom u zraku i krvavim očima koje se plaše svjetlosti, borama na obrazu i snjegovima na banatskim ravnicama. Sokač suptilno iskazuje osjećanja dok vrijeme pred nama korača, uz etide hladne listopadske noći i ples odsjaja kiše, kada u praskozorje 'vile harfe sviraju‘, s koferima punim tuge 'pod turobnim balkanskim nebom‘, s koferima koji 'uvijek mirišu na put‘, dok se čuju krici grješnika i očajnika, uz mirise koji bude sjećanja, kao što je 'miris života jutarnjeg neba‘, ali i banatske juhe koji se zimi probija i 'grije zidove‘ i zavlači u svaki kutak sobe, pjesnik nas vodi stazama punim kamenja i pukotina sve do 'labirinta noći‘, pokušavajući saznati 'zbog čega je vrijeme izmučeno?‘'' 
(iz pogovora)