Poezija pod jedrima

''Zbirka je ova, puna traženja, lutanja jedne pesnikinje, koja zastaje u prolazu, putujući tramvajima, šetajući pored reke, sledeći tragove lišća u jesenjim jutrima, prebirajući prstima note lupkajući o čašu Merlota. Ženstvena i u poeziji, tiha i smerna, romantično bira pjesmu s radija, osluškujući grad kako diše u mirisu noći, u kojoj je uspavljuje nada da će opet voljeti i biti voljena. Putuje tako, a u naručju nosi verse srca, čekajući na kolodvorima sastanak s novom nadom - željna dodira. Umotava stihove, pa ih razgolićuje, po njima rasipa srebrni prah... preplavljuje dušu uzdasima i kako ne biti blizak s Majom, kad je ''Majino'' sve ono što je zapravo dala i zapečatila usnama, pogotovo u pesmi Usana pečat u kojoj opisuje upravo taj senzibilitet žene:

''... još jedan sumrak

zagrlit će ovaj grad

ja ću te po navici ljubiti riječima

malim pažnjama i naklonošću

koja stane

u kap zajedničkog vremena''

Ona to čini u mislima, u molitvama, pre nego što utone u san... Njena je poezija gradska, moderna i savremena. Ona opisuje današnju ženu, punu emocija, sa svim svojim strepnjama i nadama da će ljubav pobediti vreme jer njen sat nema kazaljki. Ona ne broji sate, niti dane. Njena je ljubav jedina kazaljka na satu:

''koji ne pokazuje svjetovno vrijeme već titaj tvojeg dolaska

i čežnju prije povratka kamenu i maslini

svijetu mora, vjetra i soli

na obali malog mjesta srca mojega.''

Koristi personifikacije kojima pokazuje da je njena ljubav u njoj sačuvana, bez obzira na svet koji ona ne priznaje. Ona živi svoju bajku, svoju maštu u predivnom pesničnom zanosu u kojem mašta na drugom kraju čežnje, kako kaže u istoimenoj pesmi... On je daleko, ali ona je još dalje, jer njena je ljubav jača od kilometara koji razdvajaju, kada su misli te koje su moćnije od bilo kakvih distanci. Podseća nas Maja na lepotu odnosa između muškarca i žene, na večitu igru nadmetanja i strasti. Priča o samoći ali i o jutrima u kojima zamiriše kafa s toplim pecivom u kojem su samo njih dvoje stvarni.

Priča i o svakodnevnim stvarima, koje su bitnije, jer se neki važni životni događaji ne dešavaju svaki dan, a onaj najvažniji je ljubav i iskrenost, toplina i pogled pred zagrljaj. Kako razbiti strah od usamljenosti? Kako reći zbogom, kada je život nešto između ''dvije šalice kave'', kada su osećanja ''plima i oseka''? Zato nas Maja poziva u šetnju po stranicama njenog rukopisa, kad već ne možemo s njom prošetati gradom, do luke, kamenitom ulicom i gledati bonacu....''
(Zorica Tijanić)