Mutacije bunta

Već sam naslov osme knjige pulskog spisatelja Daniela Radočaja, Mutacije bunta, potencijalnom čitateljstvu poručuje o kakvom se žanru poezije ovdje radi, dodatno pojašnjeno podnaslovom Studentske zabilješke; riječ je o ranijim radovima autora koji na neki način prkose konvencionalnoj lirskoj formi stiha, strukturno i tematski.

''Danielova poezija jest bunt, ali ne agresivan. Njegov je bunt zapravo poput tihog alarma koji želi ukazati na opću rezignaciju mladosti uhvaćene u bezizlaz, u kojemu se pokušava snaći vapeći za pojavom boja u svojoj svakodnevici i pronalazeći ih, najčešće na najtragičniji način – uz pomoć najrazličitijih opijata,'' navodi u predgovoru zbirke Elfrida Matuč – Mahulja.

Daniel Radočaj rođen je 7. ožujka 1979. godine u Puli, gdje i živi. Književnim radovima zastupljen je u pedesetak književno-kulturoloških tiskovina. Član je Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika, splitske Udruge za promicanje eksperimentalne umjetnosti DADAnti i Udruge hrvatskih aforista i humorista. Ponešto hvaljen, ponešto nagrađivan. Stekao je zvanje stručnog prvostupnika ekonomije.

***

Iz zbirke:

Vesela pjesma

Obećao sam tebi, obećao sam sebi.

Susjedi, njezinoj maloljetnoj kćerki.

Novoj šankerici, staroj šankerici.

Bivšoj curi i onoj prije nje.

Zgaženom psu na cesti.

Nisam rekao mami, nisam rekao tati.

Oni ne smiju znati da se ja neću ubiti.

Tebi ću, također, obećati istu stvar za šankom

kad ispijemo posljednje pivo,

jer doista ne mislim učiniti to.

Zašto i bih, pobogu?

Život možda nije uvijek pravedan,

često ti nenadano zašije pljusku u lice

ali ima tu još nekih stvari koje nisam napravio

a želim probati,

kunem ti se, neću se ubiti.

Dok sam šutio i nikome govorio,

trpeći strašnu muku,

boreći se sa samim sobom,

pokušavajući izroniti na površinu vlastitih misli

tog neprobojnog crnila,

bio sam sasvim dobar.

Nekome dečko,

nekome prijatelj,

budući suprug ili otac.

Partner za ples,

rame za plakanje.

I nadasve, odan prijatelj

tom neprijatnom tipu u meni.