Mediteranski tekst hrvatskoga pjesništva: Postmodernističke poetike

Mlada zadarska književna znanstvenica Sanja Knežević ovom se knjigom predstavlja akademskoj zajednici i hrvatskoj javnosti kao autorica velikih teorijskih i analitičkih mogućnosti. Kao problemski okvir svoje knjige Mediteranski tekst hrvatskoga pjesništva: Postmodernističke poetike odabrala je neiscrpan fenomen mediteranizma, kao analitički alat tri poetička modusa pjesničkoga mediteranizma (mitsko-simbolički, intertekstualno-ludistički i popularno-kulturni), a kao analitičke primjere pet suvremenih pjesnika vezanih životom i poetikom uz jadranske gradove: Luko Paljetak (Dubrovnik), Jakša Fiamengo (Split), Arsen Dedić (Šibenik), Tomislav Marijan Bilosnić (Zadar) i Boris Domagoj Biletić (Pula). Pri tome sve odabrane autorske poetike promatra u dvije faze vezane uz kulturne lomove kraja 20. stoljeća. Po analitičkim rezultatima Sanje Knežević Luko Paljetak reprezentativni je pjesnik intertekstualno-ludističkoga modusa, pri čemu je u prvoj fazi jače izražena mediteransko-vitalistička svijest, a u drugoj povlačenje pjesničkoga subjekta u sebe i transcendentalne bjeline. Zajedno s Arsenom Dedićem, Jakša Fiamengo pripada popularno-kulturnome modusu koji se u prvoj fazi ostvaruje u traganju za iskonom i u bogatome manirizmu, a u drugoj u promišljanjima osobnoga i kulturno-baštinskog identiteta. Arsen Dedić, glavni protagonist popularno-kulturnoga modusa, u prvoj fazi vodi intertekstualni dijalog s tradicijom i otvara se emocionalnosti, a u drugoj se veže uz svakodnevne teme i teme umjetnika u suvremenome društvu, često s ironijom i cinizmom. Tomislav Marijan Bilosnić pjesnik je mitsko-simboličkoga modusa, što se najprije očituje otvaranjem prema vanjskomu svijetu i dijalogom s beatničkom generacijom, bluesom i rockom, ali i bijegom od zbilje u arkadijske prostore mediteranskoga vitalizma i anakreontike, a zatim bujnom metaforikom i transcendentnom simbolikom. Posljednji u nizu odabranih pjesnika, Boris Domagoj Biletić njeguje s jedne strane mediteranski hermetizam, a s druge postavlja pitanja o relativnosti zbilje i palimpsestnoga ispisivanja identiteta.

U jedinstvu svoga dosljednoga metodološkog pristupa, atraktivnih analiza i esejističke lakoće knjiga Sanje Knežević dokazuje moć znanosti o književnosti da osvijetli i približi pjesničku riječ. Ali i nešto više: na odabranim primjerima hrvatskih Mediteranaca ova knjiga pokazuje da je pjesnička riječ i danas živa kao što je bila u doba Marulića i Gundulića, Ujevića i Mihalića.