Devet života

Novi strip album izvanrednog, produktivnog i u svijetu iznimno cijenjenog hrvatskog strip autora Danijela Žeželja pod naslovom Devet života je zbirka od devet dužih i kraćih stripova zajedničkog naslova, a dobila je naziv po jednoj od priča iz ove knjige. Ideja ove zbirke bila je prikazati kroz devet različitih priča isto toliko različitih sudbina, odnosno devet junaka i njihovih života.

U pogovoru ovoj knjizi Miroslav Cmuk između ostalog kaže: "Dosljednost je važna karakteristika djela Danijela Žeželja. Radnja njegovih stripova nerijetko se odvija u velegradu, urbani milje nije mu stran i mrzak, štoviše, znan mu je ritam velegradova. Katkad grad ima zastrašujući izgled, oblik mračne i nelagodne distopije. U velikom gradu ljudi su još manji, okruženi betonskim i inim zidovima što priječe komunikaciju i kontakte između ljudi. Unatoč prirodnim i umjetnim zidinama što neprestano niču, ljudi ipak žive ispunjene živote, u čemu im pomaže sposobnost maštanja. Sanjari i(li) buntovnici s razlogom velikim dijelom čine zbirku stripova 'Devet života'. Poznat je teret samoće ovim osobenjacima koji se dobro nose sa svojim križem. Odskaču od većine jer vide ono što drugima nije dostupno i zato su dodatno marginalizirani, potisnuti na rub društva. No, periferija i mentalna posebnost pruža im puninu i mir, nije da ih sve sputava u življenju.

Dojmljivijim kreacijama Žeželj uporno djeluje protiv struja kojima je namjera zabavljati ili zbunjivati čitateljstvo. I ove priče krasi snažan autorski potpis, prepoznatljiva poetika i dosljedan protest protiv trendova čije je postojanje krhko i podložno mijenama. Sasvim neovisno o mjestu življenja, Žeželjevi univerzalni likovi čitatelju ne bi trebali biti nepoznanica jer ih u većoj ili manjoj mjeri redovno srećemo u vlastitoj svakodnevici. Sanjarski raspoložene individue ostaju u ugodnom i trajnom sjećanju, a upravo takvi likovi čine zbirku 'Devet života'.

Desetljećima traje Žeželjeva individualna borba i ta borba neće stati jer, stvorena djela nastavljaju protestni proces; ovom zbirkom priča Žeželj nastavlja autorsku borbu protiv uniformiranosti i ubitačne ukalupljenosti, pruža zahvalnom čitatelju potrebnu podršku i utjehu. Ovih devet priča valja promatrati kao civiliziran protest upućen onima koji žele promišljati svojom glavom (i srcem) jer, to je ono što Žeželj stalno čini na fin i direktan način – zamjećuje nepravilnosti i buni se protiv njih. Ne pristaje na kompromise i ne želi šutjeti, na strani je malih ljudi čije postojanje neće ostati zabilježeno u povijesnim spisima, ali će zato živjeti u umjetničkim sferama.

Danijel Žeželj svojim dostojnim umjetničkim djelovanjem ponovno pokazuje kako mu nije namjera ograditi se mentalnim zidom, već da nastoji razvaliti pokoji misaoni zid čiji je broj u stalnom porastu. Na čitatelju je da se opusti, prepusti i što češće vraća ovim pričama koje mogu pozitivno djelovati na percepciju vidljivih i manje vidljivih svjetova."