Tportal je objavio imena polufinalista 14. natječaja za najbolji hrvatski roman.
Od pristiglih 49 naslova žiri u sastavu Vanda Mikšić, Anica Tomić, Robert Perišić, Boris Jokić te Andrea Milanko odabrao je njih jedanaest koji ostaju u konkurenciji. Nemoguće je ne primijetiti da su na popisu svega tri žene, a o toj problematici žiriju ne bi bilo naodmet informirati se u vodiču kroz književne nagrade Nađe Bobičić.
Naslovi koji se utrkuju za 50 tisuća kuna vrijednu nagradu su:
Nemoj me buditi, Marko Tomaš (V.B.Z.)
O Tomaševoj poetici piše Ivan Tomašić: ''Egzistencijalni mrak u kojem se Marko koprca jednostavne je logike – život je besmislen, te ako ju je ikada imao, svijet je ljepotu izgubio. Društvo je puno potkapacitiranih licemjera, a Markov je jedini zadatak biti toliko funkcionalan da bi preživio. Za razliku od figure dendija, koji se iz društva isključuje da bi se u njega uklopio (čak i više nego što to društvo od njega traži), Marko, modernističko-rastrzani flaner s probavnim smetnjama i kroničnim alkoholizmom, iz društva se isključuje, ali nikada u apsolutu, obitavajući na njegovim periferijama dok se na toj periferiji konačno ne institucionalizira.''
Mladenka kostonoga, Želimir Periš (OceanMore)
''Periš je napisao/odguslao polifon roman u najboljem bahtinovskom smislu. On koristi različite govore kako bi nam dočarao svo bogatstvo istorije koja najčešće ostaje skrivena iza promenade "velikih dela" koja su promenila sudbinu čovečanstva, u onoj meri u kojoj je čovečanstvo (sic!) ono što pripada belom muškarcu evropskog tla. Drugim rečima, on daje glas onima čiji se glas najčešće ne čuje unutar velikog istorijskog narativa. I to radi suvereno, pokazujući kao pisac da je sposoban da jednako vlada različitim argoima: gospodskim zadarskim, otočkim bračkim, činovničkim s kraja 18. i početka 19. veka i tako dalje'', piše o romanu Vladimir Arsenić.
''Roman jest feministički ako ga čitamo rodno, no zapravo je to opća povijesna točka jer ako imam ijednu ženu u romanu i vjerno dočaram okolnosti i način života žena tog vremena i prostora, ispada da automatski dobivam angažiran tekst. Ne bježim od toga, dapače, drukčije bi bila sramota. Mislim da nijedan roman ne bi smio biti nefeministički, a ima i takvih'', ispričao je o knjizi sam Periš u intervjuu koji je vodila Lidija Deduš.
Pristanište, Darko Šeparović (Fraktura)
''Iza vrata kuće na otoku jedan je čovjek marljiv i uporan, ali njegov je rad skriven tuđim očima i nitko ne zna čime se bavi. Na pristanište preko puta kuće pristaju brodovi i odlaze s njega, turisti stižu po svoje uspomene, a on i dalje uporno radi, ozbiljno posvećen svojoj tajnovitoj djelatnosti i svojoj opsesiji drvom. Pristanište je gusta priča o ljubavi i zabludi, o samoći i upornosti.''
Vošicki, Marko Gregur (Hena com)
O Vošickom je Gregur Nikoli Leskovaru rekao: ''Pojedinac kojega gaze dva režima, život koji uključuje dvije svjetske klaonice, u prvoj je izravni sudionik, u drugoj tiska materijal za partizane, zatvori, itd., da ne otkrivam previše, sve je to snažno djelovalo na mene, kovitlalo se u mojoj glavi i morao sam pisati puno i stalno, s osjećajem da bih se mogao raspasti ako stanem, kao da bi sve moglo nestati jer se njegov život nerijetko činio kao san, odnosno košmar. Bilo je opterećenje već i sasuti sve to u sebe te ga destilirati kroz promišljanje i pisanje, zamišljati kako mu je bilo živjeti i mogu mu se samo nakloniti, zahvaliti na svemu što je učinio za grad i hrvatsku kulturu, a kako je tek njemu bilo proživjeti to...''
Sinovi, kćeri, Ivana Bodrožić (Hermes naklada)
''Naslov se igra perspektivom – budući da Lucija ima brata Tomislava, lika iz sjene, ali isto tako sina, a Dorian je transrodan, samim time u očima društva malo manje sin. Negdje između žene i muškarca/kćeri i sina, ali nikad samo jedno, zaista jedno od toga dvoga. Osim njega, krhkost roda predočavaju još bar dva lika, izmjenjujući rodne uloge. Zato je naslov romana znakovit, signal da stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine. (...) Riječ je o romanu koji vješto posreduje suvremeno društvo, prepoznavši ga ujedno kao poprište borbe i mjesto nesreće. Vješto je pritom što to čini kroz opipljive pripovjedne svjetove, jezikom čistog i bliskog iskustva'', zapisala je o romanu Lucija Butković, a o njemu je s Lejlom Kalamujić i Borisavom Matićem razgovarala i u Booksinom podcastu.
Putar i parizer, Jerko Mihaljević (OceanMore)
Kritiku o ovoj knjizi pisala je Dunja Ilić: ''Iako je ovo debitantska knjiga, teško da bi se moglo naći nešto da joj se zameri. Svakako, roman Putar i parizer upečatljiv je za čitaoce prevashodno zbog svoje sadržine, dok njegova forma nije naročito inovativna, ali ja ipak ne znam da sličan roman koji se bavi sličnom temom na tako prodoran način postoji u savremenoj regionalnoj književnosti. (...) Očigledno, posredi je jedan svež glas, neopterećen regionalnim književnim nasleđem, osetljiv na kontekst, ali osvežavajuće nepreokupiran istorijom, posledično lišen sentimentalnosti toliko potpuno da ga to odvaja od gotovo svega što se kod nas danas piše i smešta u tradiciju savremene svetske književnosti koja je tek u izgradnji.''
Putujuće kazalište, Zoran Ferić (V.B.Z.)
S Ferićem je intervju povodom objave ove knjige vodila Miljenka Buljević, a između ostalog je rekao: ''Budući da se ipak radi o autobiografskom romanu ili romanu s dominantnim biografskim činjenicama, ova se hrabrost (teško mi je to tako zvati) tiče prvenstveno odnosa sa samim sobom. To znači da, srećom, nismo u mogućnosti sami sebe strpati u logor ili prognati u Sibir, ali smo itekako u mogućnosti napraviti si od života neku vrstu Sibira. Neki hladan i pust prostor pun neodgovorenih pitanja, strahova, grižnje savjesti i možda neke teške ljubavi. Želim reći da je pisanje uvijek na neki način i obračun sa samim sobom, a pisanje autobiografskog štiva posebno.''
Sutra je novi ručak, Ivica Ivanišević (V.B.Z.)
''Sidrište romana Sutra je novi ručak kriminalistička je intriga, no uz istragu o trima ritualnim ubojstvima, duboko između korica aktualna knjiga Ivice Ivaniševića uvlači nas u još mnogošto: visprena je to komedija mentaliteta i neformalan gastro dnevnik; nostalgija za nekim poštenijim svijetom i autentičnijim Splitom; lucidna kritika devastacije moralnih i društvenih vrijednosti.''
Radio Siga, Ivan Vidak (Sandorf)
''U bačkom mjestu Siga rodio se i živio Kalman Gubica, mjesni dobošar kojem je od četrnaeste godine povjeren zadatak da na dvanaest seoskih križanja svakodnevno čita novosti iz zemlje i svijeta. No nakon što uoči Drugog svjetskog rata preživi udar munje suočit će se s posljedicama i okolnostima kakve nije mogao ni sanjati…''
Obrane okusa smrti, Irena Matijašević (Durieux)
''U narativu postoje tri plana pripovedanja. Najpre tu je autofikcionalni plan u kojem se analizira čitava postavka romana i on na izvestan način predstavlja wrapping up romana, njegov početak i kraj, daje mu prekopotreban closure. Premda je svaka narativizacija već iskorak i odmak od sebstva ili sopstva, drugim rečima nužna fikcionalizacija sebe, ovde je ona naizgled minimalna i predstavlja vrstu dnevničkih beležaka u kojima se zapravo objašnjava postupak koji će nakon toga biti primenjen u romanu'', bilježi o knjizi Vladimir Arsenić.
Slani mrak, Lora Tomaš (Hena com)
O ovoj knjizi pisao je Dalibor Plečić: ''Slani mrak predstavlja zanimljivo koncipirano štivo, koje svojom formom i sadržinom, recimo to odmah, uvelike obogaćuje literarnu sliku na ovim prostorima. Radnja romana smeštena je na ostrvu koji tačno nije lociran i nije imenovan, reklo bi se da je imaginaran. Međutim kako su opisi otoka (po rečima autorke, na predstavljanju romana) rezultat njenog trogodišnjeg istraživanja više malih otoka, reklo bi se da je romaneskno ostrvo zapravo sinkretičko-mimetički konstrukt u kom su utkane najbitnije karakteristike života likova na otocima.'' Što je sama Lora rekla o romanu provjerite u videu.
Pet finalnih naslova tportalov žiri odabrat će u svibnju, a pobjednica ili pobjednik bit će proglašen/a u lipnju. Podsjetimo, prošle je godine najboljim proglašen roman Proslava Damira Karakaša.
Izvor: tportal
