Page arrow

Odazvati se muzi - spisateljice i pisci o inspiraciji

Large writing

Writing, Zhang Xiaogang; izvor: WikiArt.

Četvrtak
20.01.2022.

Budući da smo vas na društvenim mrežama nedavno podsjetili na aktualne književne natječaje, red je da sve one neodlučnog i plahog srca još malo potaknemo na pisanje. Razmišljali smo o inspiraciji, toj velikoj i teškoj riječi, što je ona uistinu, može li nas za pisanje inspirirati tek događaj iz svakodnevice ili nam je potrebna neka nadrealna vizija koja dolazi samo u snu... Odlučili smo zaviriti u našu arhivu i iskopati ponešto od onoga što su nam tijekom godina poručili domaće spisateljice i pisci kojima to provjereno ide od ruke. 

Za Lucu Kozinu, dobitnicu nagrade Prozak 2019. godine za rukopis zbirke Važno je imati hobi, "inspiracija može biti praktički sve – od galeba na uličnoj lampi rano ujutro, govor tijela dvoje ljudi u kafiću, citat iz filma do odlaska u dućan ili putovanje. Primjećivanje ovakvih detalja nije samo dobro za pisanje, već i za mentalno zdravlje. Inspiracija je samo poticaj, noga u guzicu. Nastojim privesti prvu verziju što prije kraju da mi ostane dovoljno energije posvetiti se najtežem dijelu – stvaranju logične strukture, uvjerljive radnje i karakterizacije likova. Onda slijedi uređivanje i podrezivanje svega što strši u priči." 

Budući da Olja Savičević Ivančević ima značajno iskustvo u pisanju i proze i poezije, ona upravo to koristi kao inspiraciju: "Prednost je ta da iskustvo proze koristim u poeziji i obrnuto: i pjesma ima neku finu strukturu, inače se raspada. Zašto bi itko čitao naše logoreje, ako nećemo stajati iza svojih riječi, ako svaka nije na svom mjestu, što mogu ikome značiti. S druge strane proza koja ima samo naraciju prebačenu preko neke konstrukcije, a ne pazi na jezik, ne vrijedi, to se ne da čitati, suho je."

Monika Herceg ističe strah kao mjesto koje treba otvoriti i istražiti: "Kad nas nešto iznutra natjera da pišemo, ne treba čekati, treba se tome odazvati, krenuti na putovanje, bez obzira na strah. Upravo taj strah je zanimljivo mjesto kod pisanja, kad god bih se bojala, htjela pobjeći glavom bez obzira, znala sam da sam na dobrom mjestu i da tu trebam kopati jer se bojimo onog što nas može staviti izvan nas, na koji god način. Želimo se sačuvati, stisnuti, kao što voda uvijek nastoji formirati kapljice, a čini mi se da kod pisanja treba upravo raditi suprotno, izložiti se do kraja, baciti se na glavu."

Kada govori o svom romanu Putujuće kazalište, Zoran Ferić kaže kako je u pitanju obračun s vlastitim mistifikacijama:  "Ili bi možda točnije bilo reći pokušaj obračuna s tim mistifikacijama. Jer mi, sjećajući se, a onda i pišući, opet stvaramo mistifikacije. No, mislim da je čar pisanja i u borbi s tim vlastitim mistifikacijama, predrasudama, stereotipima koje smo stvorili tokom života. Pa ako već kao osoba imate stereotipe o nesretnoj i požrtvovnoj majci i agresivnom i sebičnom ocu, činilo mi se važnim u procesu pisanja udaljiti od tih stereotipa i na temelju onoga što znam i čega se sjećam, ponovno zamijesiti te likove. Morao sam barem pokušati karaktere vlastite majke i oca osloboditi svoje pristranosti. No, je li i to mistifikacija?" 

U kolumni Održati Tamagotchija na životu što duže (koja vas, dodajmo, svojom formom može inspirirati!) Espi Tomičić problematizira nuspojave pisanja, radne uvjete i okolnosti u kojima se (s)nalazi, a u ovom kontekstu vrijedan je tekst Nemrem ja sam tak pisat o bilo čemu: "Sjetim se kolumne koje moram sutra predati, a oni su mi uvijek inspiracija za pisanje. Danas nisu. Ne želim pisati o ovome, spominjati stan za koji strahujem, pisati o starenju i udaljavanju. Ne želim pisati tužno o nama."

Iz posljednjeg primjera vidljivo je kako i materijalni uvjeti stvaranja mogu poslužiti kao inspiracija za pisanje. Više o tome nekom drugom prilikom, ipak nam je želja da vas potaknemo na pisanje, a ne obeshrabrimo. Zasad preporučujemo da škicnete naše razgovore koji vas isto tako mogu itekako inspirirati!

Možda će vas zanimati
Kritike
Homepage ilyuza mingazova 3tujlvrfvf4 unsplash 17.01.2023.

'Ljeta s Marijom': Feministička dekonstrukcija porodične sage

Olja Savičević Ivančević doista je vrsna pripovjedačica koja drži kontrolu nad svim značenjskim nivoima i formalnim elementima teksta, tvoreći cjelinu koja je, uprkos očiglednoj kompleksnosti, pitka i lako čitljiva.

Piše: Maja Abadžija

Kritike
Homepage luca koziva va%c5%beno je imati hobi 14.12.2021.

'Best of' jednog razdoblja

Luca Kozina je autorica koja ima što za reći i zna kako to učiniti, što zbirka priča 'Važno je imati hobi' potvrđuje.

Piše: Vladimir Arsenić

Video
Homepage luca kozina 19.08.2021.

Razgovor o zbirci priča 'Važno je imati hobi' Luce Kozine

Na Festivalu Prvi prozak na vrh jezika predstavljena je zbirka priča 'Važno je imati hobi' Luce Kozine, spisateljice i Booksine kritičarke.

Intervju
Homepage novo luca kozina 05.07.2021.

'Ako autori sebe shvaćaju preozbiljno, gube se gušt i zaigranost, ključni za odličnu priču.'

Razgovarali smo s Lucom Kozina, dobitnicom nagrade Prozak 2019.

Piše: Ivana Dražić

Kritike
Homepage pexels cottonbro 4722574 01.06.2021.

Krvariti obiteljsku povijest

Roman, obiteljska kronika, 'Putujuće kazalište' Zorana Ferića knjiga je koja će, sasvim sigurno, biti rado čitana i o kojoj će se još i radije raspravljati.

Piše: Vladimir Arsenić

Intervju
Homepage  mg 6629 04.01.2021.

'Pisanje je uvijek na neki način i obračun sa samim sobom.'

Povodom izlaska romana 'Putujuće kazalište' o sjećanju, hrabrosti, humoru, smrti i mnogočemu drugome razgovarali smo s piscem Zoranom Ferićem.

Piše: Miljenka Buljević

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu